Kortikosteroidi su moćni farmaceutski lijekovi koji se koriste u medicini za tretiranje različitih zdravstvenih stanja. Ovi lijekovi su derivati kortizona, hormona koji prirodno proizvodi nadbubrežna žlijezda.
Kortikosteroidi: Moćni ali kontroverzni lijekovi
Kortikosteroidi su poznati po svojoj sposobnosti da smanje upalu, smanje imunološki odgovor organizma i regulišu niz metaboličkih procesa. Međutim, njihova upotreba je često praćena kontroverzama zbog potencijalnih nuspojava i zloupotrebe.
Postoje dva glavna tipa kortikosteroida – glukokortikoidi i mineralokortikoidi. Glukokortikoidi su najčešće korišteni i imaju najvažniju ulogu u medicinskoj praksi.
Oni regulišu širok spektar fizioloških funkcija i primjenjuju se u liječenju različitih stanja, uključujući upale, alergije, autoimune bolesti, astmu, reumatoidni artritis, kožne bolesti, gastrointestinalne probleme, teške infekcije i druge stanja koja uključuju upalne procese.
Neki od najpoznatijih glukokortikoida koji se često koriste su prednizon, deksametazon, kortizon i hidrokortizon. Oni se najčešće primjenjuju oralno (u obliku tableta ili sirupa), putem injekcija, ili se primjenjuju lokalno na kožu u obliku kreme ili masti.
Mineralokortikoidi, s druge strane, utječu na ravnotežu elektrolita u organizmu, posebno natrija i kalija, i igraju važnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska. Najpoznatiji mineralokortikoid je aldosteron, koji je odgovoran za održavanje balansa natrija i kalija u bubrezima.
Kortikosteroidi su od izuzetne važnosti u medicini i mogu biti neophodni u liječenju ozbiljnih i akutnih zdravstvenih stanja. Međutim, njihova upotreba zahtijeva pažljivo praćenje i upravljanje rizicima, jer dugotrajna upotreba i visoke doze mogu dovesti do neželjenih nuspojava.
Neki od najčešćih nuspojava kortikosteroida su:
Povećana osjetljivost na infekcije
Problemi sa spavanjem
Gojaznost
Povišen krvni pritisak
Osteoporoza i povećan rizik od preloma kostiju
Probavni problemi
Promjene raspoloženja i anksioznost
Povećanje nivoa šećera u krvi, što može pogoršati dijabetes
Povećanje nivoa masnoća u krvi
Povećanje rizika od razvoja katarakte i glaukoma
Zbog ovih potencijalnih nuspojava, kortikosteroidi se obično koriste u kratkim kursevima ili u što nižim dozama koje su dovoljne za kontrolu simptoma. Takođe, pacijenti koji koriste ove lijekove često su podvrgnuti redovnim medicinskim pregledima kako bi se pravovremeno prepoznale moguće nuspojave.
Važno je napomenuti da kortikosteroidi nisu lijekovi koji se koriste za liječenje svakodnevnih oboljenja, i njihova upotreba treba biti pažljivo odmjerena od strane kvalifikovanog ljekara. Pacijenti ne smiju samostalno prekidati ili mijenjati dozu ovih lijekova bez konsultacije sa ljekarom, jer to može dovesti do komplikacija i pogoršanja stanja.
Uz sve nuspojave, kortikosteroidi su i dalje od neprocjenjive važnosti u liječenju mnogih teških medicinskih stanja. Njihova primjena omogućuje kontrolu upale, ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života mnogim pacijentima. Kao i kod svih lijekova, ključno je pažljivo praćenje i pravilna upotreba, kako bi se osiguralo da pacijenti imaju najbolje koristi od ovih moćnih lijekova, a rizik od nuspojava se svede na minimum.
Napredak u medicinskim istraživanjima nastavlja se, što doprinosi razvoju novih terapija i mogućnosti za liječenje različitih stanja. Kortikosteroidi će i dalje ostati ključni alat u rukama ljekara u borbi protiv upalnih bolesti i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema. Njihova pažljiva i odgovorna primjena igraće ključnu ulogu u osiguravanju da ovi moćni lijekovi donose korist, a ne štetu pacijentima širom svijeta.
U ovom tekstu smo istražili važnost kortikosteroida u medicini, kao i njihove ključne karakteristike, upotrebu i potencijalne nuspojave. Ovaj moćan ali kontroverzni lijek može biti od vitalnog značaja u liječenju mnogih medicinskih stanja, ali zahtijeva pažljivu primjenu i pravilno praćenje kako bi se osigurala najbolja moguća terapijska korist za pacijente. Uvijek se posavjetujte sa svojim ljekarom prije uzimanja kortikosteroida kako biste razumjeli sve aspekte ove terapije i osigurali sigurnost i efikasnost vašeg liječenja.
Seksualne poze se odnose na različite načine na koje se partneri mogu uskladiti tijekom seksualnog odnosa kako bi postigli uzajamno zadovoljstvo. Ovdje je nekoliko poznatih seksualnih poza:
Misionarska poza: Partner koji penetrira leži na partneru koji je ispod njega, okrenut prema njemu. To je jedna od najpoznatijih i najčešćih poza.
Leđno na leđa (spooning): Partneri leže jedan do drugoga, kao dvije žlice u ladici, s partnerom koji penetrira iza.
Doggy style (uzdignuta poza): Partner koji penetrira stoji, dok je drugi partner na rukama i koljenima.
Jahaća poza: Partner koji penetrira leži, dok drugi partner sjedi na njemu i preuzima kontrolu nad pokretima.
Kaubojska poza (obrnuta jahačka): Partner koji penetrira leži na leđima, dok drugi partner sjedi na njemu, okrenut prema njegovim nogama.
69: Partneri leže jedan na drugome u položaju “69”, gdje se istovremeno pružaju oralni seks jedno drugome.
Vodeni lotos: Partneri sjede jedan nasuprot drugome, povezani nogama, a potom se polako spajaju.
Važno je razumjeti da svaka osoba ima različite preferencije i udobnosti u seksualnosti, te je komunikacija i poštovanje partnera od ključne važnosti. Uvijek se preporučuje razgovarati s partnerom o željama, granicama i potrebama kako biste zajedno istraživali i pronašli poze koje vam najbolje odgovaraju. Važno je biti otvoren i iskren te razvijati međusobno povjerenje kako biste zajedno uživali u intimnosti.
Poze u sexu – trošenje kalorija
Poze u sexu po horoskopskim znakovima
Želite li saznati što možete očekivati u krevetu od osobe rođene u određenom horoskopskom znaku? Zanima Vas kakav je u sexu i koja mu ja omiljena poza u sexu? Astrologija će dati odgovor na sve!
Ovan
Ovan je opsjednut seksom. Budućnost jedne veze kod njega se uglavnom odlučuje u krevetu. Upravo zbog toga ne voli kada mora dugo čekati da dođe do seksa. A koji su za njega zadovoljavajući položaji? Ako što duže može voditi ljubav s partnerom i isprobati što više poza.
Bik
Jedan je od najosjećajnijih Zemljanih znakova : voli duge, zanimljive, kao i varirajuće položaje dok vodi ljubav. Važno mu je da partner doživljava nebeska zadovoljstva. Osoba rođen u znaku Bika, obožava beskrajne poljupce i maženje. Uživa u sporom, nježnom i smislenom vođenju ljubavi.
Blizanci
Dok je u vještinama dobre komunikacije i u flertovanju nepobjediv, međutim u krevetu je već stidljiv. Voli kada partner kontrolira sve u toku vođenja ljubavi. Ovaj horoskopski znak obožava igranje uloga i jahački položaj. Voli spontano voditi ljubav, a ne unaprijed isplanirane večere.
Rak
Od svih horoskopskih znakova Rakovi su najnestašniji, tako da kod njih tradicionalne poze skoro ne dolaze u obzir. Ljubavni apetit im varira, ali uglavnom vole i preferiraju duge, varirajuće pozicije dok vode ljubav. Pošto mu se apetit teško može smiriti, teško mu je odgovarati. Međutim, ako poznajete po koji poseban položaj, oborit ćete ga definitivno s nogu.
Lav
U spavaćoj sobi je vrlo aktivan i velikodušan, Lav je obožavatelj okrenutog jahačkog položaja jer se voli pokazati svome partneru. Nema inhibicije, ali da bi se potpuno otvorio, potrebna mu je nježnost i briga. Najčešće je on inicijator i vođa, ali jedna kreativna osoba lako ga može odvući u krevet.
Djevica
Djevica ne komplicira previše stvari. Lozinka je jednostavnost, efikasnost i što dublje prodiranje. Omiljena joj je poza misionarska. Ovaj položaj omogućava njenom partneru da u potpunosti prodre u njih. Mogu tu pozu isprobati i na ivici kreveta, tako će zadovoljstvo biti potpun!
Vaga
Vaga i u svojim vezama teži ka ravnoteži i uzajamnosti. Svejedno je da li je predigra ili je glavno jelo kod divljeg vođenja ljubavi, Vaga je opsjednuta pozom 69. Garantirano će obje strane iskusiti novu razinu zadovoljstva!
Škorpion
Ovaj horoskopski znak voli najviše eksperimentirati od svih znakova. Kod njega jednostavno sve može doći u obzir. Dok su njegovi svakodnevni pokušaji u životu uglavnom ugroženi, u krevetu od njega možete očekivati sve. Važna mu je promjena i kontrola. Ne postoji nikakva poza koju ne bi isprobao, ali mu je omiljena jahačka poza.
Strijelac
Znak vatrenog elementa je spontan, obožavatelj uzbudljivih predigri prije vođenja ljubavi. Ne voli svakodnevne stvari, kreativnost mu se manifestira i u krevetu. Posebno ih pali vođenje ljubavi na javnim mjestima. Stoga je preporučljiva poza ta koju bilo gdje može primijeniti, tj. gdje god se partner može smjestiti u sjedeći položaj.
Jarac
Kao i prema svemu, tako i prema vođenju ljubavi se okreće s velikom ozbiljnošću. Za njega je to proslava ljubavi, a ne neka ludorija. Za njega seks nije samo predigra i maženje nakon toga, nego i emocionalna raspoloživost. Jarcu je omiljena poza ležeći položaj sa strane. To je jedan predivan, romantičan položaj, gdje zadovoljstvo izazvano sporim dodirima, lako može prijeći u divlje vođenje ljubavi.
Vodenjak
Ovaj horoskopski znak voli eksperimentirati i uvijek ima potrebu za novim stvarima. Nepredvidljiv je i voli nekonvencionalne stvari. Upravo zbog toga stojeći pseći položaj mu može biti najdraži položaj u seksu. Činjenica je da ova poza nije najekstremnija, ali ipak prema položaju zvijezde najljepše zadovoljstvo može donijeti jednom Vodenjaku.
Ribe
Uz osobnost ovoga znaka, koji je mističan i sanjar, navodno najbolje odgovara poza gdje cijelim tijelom može dodirivati svog partnera, a to je sjedeći, grleći položaj. Sjedeći položaj je naročito ugodan za oboje, a može biti divlji, sporiji i romantičan podjednako.
Turski med za potenciju, poznat i kao “honey” (med) u turskoj tradiciji, ima dugu povijest kao prirodni afrodizijak. Smatra se da je ova posebna vrsta meda izvorno potekla s područja Anatolije u Turskoj.
Ovaj med proizvodi se od posebnih biljaka i pčela koje su karakteristične za to područje i čini ga moćnim sredstvom za povećanje muške potencije i poboljšanje seksualne funkcije.
Povijest turskog meda za potenciju:
Upotreba meda u svrhu poboljšanja seksualne funkcije i libida ima dugu tradiciju u mnogim kulturama diljem svijeta. U turskoj kulturi, med se koristi stoljećima kao prirodni način za poticanje seksualne želje i povećanje muške potencije. Turski med za potenciju proizvodi se na tradicionalan način, koristeći biljke i pčele koje su karakteristične za to područje, što mu daje jedinstvene značajke i prednosti.
Značajke turskog meda za potenciju:
Turski med za potenciju često se ističe zbog svojih nutritivnih sastojaka i ljekovitih svojstava. Glavni sastojak ovog meda je med od cvijeta, a on je obogaćen dodatnim prirodnim sastojcima kao što su različiti biljni ekstrakti i ljekovite tvari koje doprinose njegovim afrodizijačkim svojstvima. Neke od ključnih značajki ovog meda uključuju:
Afrodizijačko djelovanje: Turski med za potenciju smatra se prirodnim afrodizijakom koji može pomoći u povećanju seksualne želje i poboljšanju erekcije.
Nutritivne vrijednosti: Ovaj med sadrži esencijalne vitamine, minerale i enzime koji mogu podržati cjelokupno zdravlje tijela i pomoći u povećanju energije.
Povećanje izdržljivosti: Turski med za potenciju može pomoći muškarcima da povećaju svoju izdržljivost u seksualnom činu, što može biti od koristi za održavanje dužih i zadovoljnijih seksualnih iskustava.
Poboljšanje cirkulacije: Neke tvari prisutne u ovom medu mogu pomoći u poboljšanju cirkulacije krvi u tijelu, što može biti korisno za bolju opskrbu krvi genitalijama i erektilnu funkciju.
Antioksidativna svojstva: Turski med za potenciju sadrži antioksidante koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i održavanju zdravlja stanica.
Kako se pije i koristi turski med za potenciju:
Turski med za potenciju obično se konzumira oralno, iako postoje različiti načini primjene. Evo nekoliko uobičajenih načina na koji se ovaj med koristi:
Oralno uzimanje: Preporučena doza meda obično je navedena na pakiranju proizvoda. Uobičajeno je uzimanje jedne ili dvije čajne žličice ovog meda prije spavanja ili nekoliko sati prije planiranog seksualnog odnosa.
Miješanje s napitkom: Turski med za potenciju može se pomiješati s toplim napitkom, poput čaja ili mlijeka, kako bi se olakšalo uzimanje.
Uporaba kao premaz: Neki ljudi koriste ovaj med kao prirodni premaz za kožu genitalija prije seksualnog odnosa.
Uparivanje s drugim sastojcima: Neki recepti kombiniraju turski med s drugim prirodnim sastojcima poznatim po afrodizijačkim svojstvima, poput đumbira, ljute paprike ili oraha.
Važno je naglasiti da se prije početka uzimanja ovog meda za potenciju preporučuje konzultacija s liječnikom kako bi se osiguralo da nema kontraindikacija ili interakcija s postojećim zdravstvenim stanjima ili lijekovima.
Važno je napomenuti da turski med za potenciju nije znanstveno dokazan lijek za liječenje problema s potencijom. Međutim, prema tradicionalnoj turskoj medicini i iskustvima pojedinaca, taj med se smatra afrodizijakom, što znači da može poticati seksualnu želju i poboljšavati erektilnu funkciju. Razlog za to može ležati u nekim od njegovih sastojaka koji mogu imati blagotvoran učinak na tijelo:
Med od cvijeta: Glavni sastojak ovog meda je med od cvijeta koji ima prirodno slatki okus i bogat je antioksidansima. Antioksidansi pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i održavanju zdravlja stanica.
Aminokiseline: Med sadrži aminokiseline, osnovne gradivne jedinice proteina. Aminokiseline su važne za mnoge funkcije tijela, uključujući sintezu dušikovog oksida, tvari koja pomaže opuštanju krvnih žila, uključujući one u penisu, što može poboljšati protok krvi.
Enzimi: Med sadrži enzime koji mogu pomoći u razgradnji i apsorpciji hranjivih tvari koje su važne za opće zdravlje i seksualnu funkciju.
Polifenoli: Turski med može sadržavati polifenole, koji su fitonutrijenti s antioksidativnim svojstvima. Polifenoli mogu pomoći u smanjenju upala i poboljšanju cirkulacije, što je važno za seksualno zdravlje.
Minerali: Med također sadrži različite minerale poput cinka, selena i magnezija, koji su važni za seksualno zdravlje i hormonsku ravnotežu.
Važno je napomenuti da je potrebno više istraživanja kako bi se utvrdila točna učinkovitost turskog meda za potenciju. Učinci ovog meda mogu varirati od osobe do osobe, te se individualni rezultati mogu razlikovati. Ako osjetite bilo kakve probleme s potencijom ili seksualnim zdravljem, uvijek se obratite svom liječniku kako biste dobili odgovarajuću dijagnozu i liječenje. Ne smijete koristiti turski med ili bilo koji drugi dodatak bez konzultacije s liječnikom, osobito ako imate postojeće zdravstvene probleme ili koristite druge lijekove.
Postoji nekoliko prirodnih lijekova koji se povezuju s povećanjem potencije:
Muira Puama: To je brazilsko drvo koje se koristi za povećanje libida i poboljšanje seksualne funkcije kod muškaraca i žena. Čaj ili ekstrakt muira puame može se naći u prodaji u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane ili online.
Ginkgo Biloba: Ginkgo biloba je biljka koja se tradicionalno koristi za poboljšanje protoka krvi i kognitivne funkcije. U nekim istraživanjima pokazano je da ginkgo biloba može pomoći u poboljšanju erektilne disfunkcije.
L-arginin: L-arginin je aminokiselina koja se nalazi u hrani kao što su meso, riba i orašasti plodovi. L-arginin se koristi za poboljšanje protoka krvi i povećanje erektilne funkcije.
Cink: Cink je mineral koji je važan za proizvodnju testosterona. Niski nivoi cinka mogu dovesti do smanjenog libida i erektilne disfunkcije.
Maca: Maca je biljka koja se uzgaja u Peruu i tradicionalno se koristi za poboljšanje plodnosti i seksualne funkcije. Maca se može naći u prahu ili kapsulama.
Prije uzimanja bilo kojeg prirodnog lijeka, uvijek se savjetujte s liječnikom ili stručnjakom za zdravlje kako bi se osiguralo da nema interakcija s drugim lijekovima ili kontraindikacija.
Postoji nekoliko stvari koje mogu pomoći u poboljšanju potencije:
Zdrava prehrana: Jedna od najvažnijih stvari za poboljšanje potencije je zdrava prehrana. To znači da treba izbjegavati hranu bogatu masnoćama i šećerima te se usredotočiti na hranu koja je bogata vlaknima, proteinima, vitaminima i mineralima. Preporučuje se uključiti u prehranu namirnice kao što su riba, orašasti plodovi, voće i povrće.
Vježbanje: Redovita tjelesna aktivnost može pomoći u poboljšanju protoka krvi i povećanju razine testosterona, što može pomoći u poboljšanju potencije. Preporučuje se izbjegavanje sjedilačkog načina života i vježbanje najmanje 30 minuta dnevno, pet dana u tjednu.
Smanjenje stresa: Stres može imati negativan utjecaj na seksualnu funkciju. Važno je pronaći načine za smanjenje stresa, kao što su meditacija, joga, duboko disanje ili opuštajuće aktivnosti poput šetnje u prirodi.
Održavanje zdrave težine: Prekomjerna tjelesna težina može dovesti do povećanja razine estrogena i smanjenja razine testosterona, što može utjecati na seksualnu funkciju. Održavanje zdrave tjelesne težine može pomoći u poboljšanju potencije.
Redoviti medicinski pregledi: Važno je redovito provjeravati svoje zdravlje, uključujući i pregled kod urologa. Problemi poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i drugih zdravstvenih problema mogu utjecati na seksualnu funkciju, stoga je važno prepoznati i liječiti takve probleme što je ranije moguće.
Napomena: Prije poduzimanja bilo kakvih mjera za poboljšanje potencije, uvijek se savjetujte s liječnikom kako bi se utvrdilo postoji li neki specifičan zdravstveni problem koji bi mogao utjecati na vašu seksualnu funkciju.
Ako imate problema s potencijom, važno je da se obratite liječniku kako biste utvrdili uzrok problema. Liječnik će obaviti pregled i može naručiti dodatne pretrage kako bi utvrdio uzrok problema.
Neki od koraka koje možete poduzeti u tom smjeru su:
Razgovor sa liječnikom: Obratite se svom liječniku opće prakse ili urologu i razgovarajte o problemima s potencijom. Liječnik će vas pitati o vašim simptomima i povijesti bolesti te može naručiti testove kako bi utvrdio uzrok problema.
Pridržavajte se zdravog načina života: Kao što smo već spomenuli, zdrav način života može pomoći u poboljšanju potencije. Pridržavajte se zdrave prehrane, vježbajte redovito i smanjite stres.
Uzmite u obzir promjene u načinu života: Ako pušite, pijete ili koristite droge, važno je da razmislite o prestanku tih navika. Ove navike mogu negativno utjecati na potenciju.
Uzmite u obzir lijekove koje uzimate: Određeni lijekovi, poput antidepresiva i lijekova za krvni tlak, mogu utjecati na potenciju. Razgovarajte sa svojim liječnikom o mogućnosti promjene lijekova ili doziranja.
Razmotrite terapiju: Postoje različite terapije za poboljšanje potencije, poput oralnih lijekova, injekcija, vakuumskih pumpi ili kirurških zahvata. Važno je da razgovarate sa svojim liječnikom o najboljoj opciji za vas.
U svakom slučaju, važno je da ne zanemarujete probleme s potencijom, jer se mogu pogoršati s vremenom i imati negativan utjecaj na vaše mentalno i fizičko zdravlje.
Ako imate problema s potencijom, možda ćete se osjećati frustrirano i osjećati da ne ispunjavate očekivanja vaše partnerice. Razgovor sa svojom partnericom može biti koristan kako biste zajedno radili na rješavanju problema i poboljšali vašu seksualnu intimnost.
Evo nekoliko savjeta za razgovor sa svojom partnericom:
Budite otvoreni i iskreni: Razgovor o problemima s potencijom može biti neugodan, ali važno je da budete otvoreni i iskreni prema svojoj partnerici. Recite joj kako se osjećate i da radite na rješavanju problema.
Pokušajte se ne osjećati sramote: Problemi s potencijom nisu rijetki i ne znače da ste neuspješni u seksualnom životu. Mnogi muškarci se susreću s tim problemom, pa se nemojte osjećati sramote.
Objasnite uzrok problema: Objasnite svojoj partnerici da problem može biti uzrokovan različitim faktorima, poput stresa, anksioznosti ili fizičkih problema.
Razmislite o drugim načinima intimnosti: Ako imate problema s potencijom, razmislite o drugim načinima intimnosti koje možete podijeliti s vašom partnericom, poput oralnog seksa ili dodirivanja.
Razgovarajte o terapijama: Razgovarajte sa svojim liječnikom o mogućim terapijama koje vam mogu pomoći u rješavanju problema s potencijom. Možda će vam biti potrebni lijekovi, terapija ili promjene u načinu života.
Budite strpljivi: Rješavanje problema s potencijom može biti dug proces. Budite strpljivi i radite na tome zajedno sa svojom partnericom kako bi poboljšali svoju seksualnu intimnost i općenito svoj odnos.
U svakom slučaju, važno je da razgovarate sa svojom partnericom kako biste zajedno radili na rješavanju problema s potencijom. To može ojačati vaš odnos i poboljšati vašu seksualnu intimnost.
10 najboljih prirodnih lijekova za poboljšanje potencije:
Đumbir: Đumbir se tradicionalno koristi kao afrodizijak i ima protuupalna svojstva koja mogu pomoći u povećanju protoka krvi u penisu. Možete dodati svježi đumbir u svoju prehranu ili ga konzumirati kao čaj.
Češnjak: Češnjak može pomoći u poboljšanju protoka krvi i potencije. Možete ga dodati u svoju prehranu ili uzeti kao dodatak prehrani.
Cink: Cink je mineral koji može pomoći u poboljšanju proizvodnje testosterona i potencije. Možete ga pronaći u hrani kao što su školjke, orašasti plodovi i sjemenke, ili ga uzeti kao dodatak prehrani.
L-arginin: L-arginin je aminokiselina koja se pretvara u dušikov oksid u tijelu, što može pomoći u opuštanju krvnih žila i poboljšanju protoka krvi. Možete ga uzeti kao dodatak prehrani.
Ginseng: Ginseng se tradicionalno koristi kao afrodizijak i može pomoći u poboljšanju potencije. Možete ga konzumirati u obliku čaja, dodatka prehrani ili kao dodatak hrani.
Ashwagandha: Ashwagandha se koristi u ajurvedskoj medicini za poboljšanje potencije. Možete ga uzeti kao dodatak prehrani.
Yohimbe: Yohimbe se dobiva iz kore afričkog stabla i koristi se kao prirodni afrodizijak. Međutim, treba biti oprezan kod korištenja ovog prirodnog lijeka, jer može izazvati nuspojave poput povišenog krvnog tlaka i nervoze.
Tribulus terrestris: Tribulus terrestris je biljka koja se koristi za poboljšanje muške potencije. Možete ga uzeti kao dodatak prehrani.
Ginkgo biloba: Ginkgo biloba može pomoći u poboljšanju protoka krvi i potencije. Možete ga uzeti kao dodatak prehrani.
Vježbe: Redovito vježbanje može poboljšati protok krvi i pomoći u poboljšanju potencije. Vježbe koje su dobre za poboljšanje potencije uključuju kardiovaskularne vježbe poput trčanja, plivanja i biciklizma, kao i vježbe koje jačaju mišiće zdjelice poput kegela vježbi.
Afrička šljiva
Afrička šljiva, poznata i kao Umeboshi šljiva, je vrsta voća koja se često koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini i japanskoj kuhinji. Afrička šljiva se koristi kao prirodni lijek za poboljšanje potencije, a smatra se da ima pozitivan učinak na cirkulaciju krvi i hormonalnu ravnotežu.
Afrička šljiva sadrži flavonoide i antocijane, koji su antioksidansi i imaju protuupalna svojstva. Također sadrži minerale poput kalija, magnezija i željeza, koji su važni za zdravlje srca i krvnih žila.
Prema nekim istraživanjima, konzumiranje Afričke šljive može poboljšati protok krvi i pomoći u poboljšanju erektilne funkcije. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se potvrdili ovi učinci i razumjelo kako točno Afrička šljiva utječe na potenciju.
Afrička šljiva se može jesti svježa, sušena ili u obliku tinktura i dodataka prehrani. Prije korištenja Afričke šljive kao prirodnog lijeka za poboljšanje potencije, preporučuje se konzultirati se sa zdravstvenim stručnjakom kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost.
Nakon koliko vremena djeluje afrička šljiva
Kao i kod većine prirodnih lijekova, vrijeme djelovanja Afričke šljive može varirati od osobe do osobe i ovisi o mnogim faktorima. Neki ljudi mogu primijetiti učinke unutar nekoliko sati ili dana, dok drugi možda neće vidjeti učinke sve dok ne prođe nekoliko tjedana.
Kada je riječ o upotrebi Afričke šljive za poboljšanje potencije, važno je shvatiti da nije riječ o trenutnom rješenju. Uzimanje ovog prirodnog lijeka može biti korisno za dugoročno poboljšanje cirkulacije krvi i hormonske ravnoteže, što može dovesti do poboljšane erektilne funkcije.
Važno je napomenuti da se Afrička šljiva ne smije koristiti kao zamjena za medicinsku terapiju, posebno ako imate ozbiljan problem sa erektilnom disfunkcijom ili drugim zdravstvenim problemima. Prije upotrebe bilo kojeg prirodnog lijeka, uvijek se preporučuje konzultacija sa zdravstvenim stručnjakom kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost.
Šećerna bolest tipa 2 je daleko najčešći oblik šećerne bolesti – javlja se u 90% slučajeva. Simtomi su suha usta, žeđ, često mokrenje, pad energije
Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja u stanicama jetre i mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. Inzulin se veže za stanične receptore, ali glukozane može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija.
Simptomi dijabetesa
Prvi subjektivni pokazatelji da je osoba oboljela različiti su i mogu se očitovati u većem ili manjem broju istovremeno ili periodično, a moguće je i da uopće nema subjektivnih pokazatelja oboljenja.
Najčešći pokazatelji su, prema učestalosti pojavljivanja; kroničan umor i smanjenje energije, pojačano žeđanje i mokrenje, debljanje ili mršavljenje, neuobičajena glad, zamućenje vida, teško i dugotrajno zarastanje ranica i drugi.
Kroničan umor te smanjenje životnog i radnog elana posljedica su zasićenosti krvotoka prekomjernom glukozom.
Simptomi pomoću kojih se lakše otkriva šećerna bolest su:
Često i obilno mokrenje
Kada razina glukoze u krvi dođe do određene razine, bubrezi suvišnu količinu glukoze izbacuju iz tijela. Da bi došlo do izbacivanja, proizvodi se više mokraće, odnosno dolazi do učestalog mokrenja. Iako često mokrenje može biti znak hiperaktivnog mjehura, obraćanje pažnje na simptom i povezivanje s ostalim simptomima dovodi do lakše dijagnoze.
Suha usta i pretjerana žeđ. Učestalo i obilno mokrenje Nedostatak energije. Pad ili porast tjelesne težine. Zamagljen vid.
SIMPTOMI
Čest simptom je stalan osjećaj umora, iako odmarate i spavate jednako ili više nego inače. Do nedostatka energije dolazi jer glukoza iz krvi ne može ući u tjelesne stanice i proizvesti energiju.
Pad ili porast tjelesne težine
Kod dijabetesa, tijelo se bori kako bi nadoknadilo dehidriranost i gubitak šećera što povećava želju za hranom, a samim time povećava se i tjelesna masa. Događa se i suprotno, kada mišićno tkivo ne dobiva dovoljno glukoze da stvori energiju kako bi raslo i jačalo, dolazi do mršavljenja.
Zamagljen vid
Zbog previše glukoze u krvi dolazi do izvlačenja tekućine iz očnih leća što dovodi do njihovog stanjivanja i nemogućnosti fokusiranja. Ako se razina glukoze u krvi smanji, dolazi do normalizacije vida, odnosno tekućina se vraća u leće. Visoka razina glukoze u krvi može u očima izazvati pojavu tankih krvnih žilica koje krvare. Važno je često posjećivati oftalmologa jer on može pregledati krvne žile mrežnice oka i uvidjeti nepravilnosti.
Sporo zacjeljivanje rana ili česte infekcije
Visoka razina glukoze u krvi blokira proces zacjeljivanja rana u tijelu i narušava sposobnost borbe protiv infekcija. Kod žena su česte vaginalne infekcije te infekcije mokraćnog mjehura.
Trnci u stopalima i šakama
Povišena glukoza u krvi izaziva oštećenje živaca što dovodi do osjećaja trnaca u šakama i stopalima.
Crvenilo, otečenost i osjetljivost zubnog mesa
Jedan od simptoma koji ukazuju na dijabetes je i bolest zubnog mesa. Dijabetes oslabljuje mogućnost da se usna šupljina obrani od infekcija.
Voćni zadah
Voćni zadah kasni je simptom dijabetesa tipa 1 i ukazuje na opasno povišenu razinu glukoze u krvi. Da bi tijelo došlo do energije, razgrađuje masne kiseline, a nusproizvodi su ketoni kojih se tijelo pokušava riješiti kroz pluća. Ketoni se izlučuju i mokraćom. Zadah poprima miris voćnih bombona ili čak odstranjivača laka za nokte. Ako se uz to pojavi mučnina, povraćanje i bol u trbuhu, važno je hitno potražiti liječničku pomoć.
Ostali znakovi koji mogu ukazivati na dijabetes su i suha koža, svrbež kože i infekcije kože koje se često ponavljaju. Osim ovdje navedenih simptoma, čimbenik koji povećava rizik svakako je obiteljska anamneza. Ako je netko u vašoj užoj obitelji dijabetičar, spadate u rizičnu skupinu. Stoga je važno pratiti simptome i signale koje tijelo šalje i na vrijeme se pobrinuti da ova ozbiljna bolest ne naruši ravnotežu u vašem organizmu.
Višak šećera u krvi tijelo pokušava eliminirati pojačanim mokrenjem (poliurija), a zbog pojačanog mokrenja osoba pak pojačano žeđa i pojačano unosi tekućinu (polidipsija).
Do pojačane gladi kod pojedinaca praćene debljanjem, a kod drugih mršavljenjem (ovisno o jačini inzulinske rezistencije), dolazi zato što glukoza ne može ući u stanicu, budući da joj je za ulazak u stanicu potreban inzulin. Tako stanica gladuje, dok se istovremeno glukoza koja joj je potrebna, u prekomjernim količinama, gomila u krvi. Svako povišenje glukoze u krvi uzrokuje povećanje inzulina u krvi, što potiče osjećaj gladi, te posljedično povećan unos hrane (polifagija). Ove se uzročno-posljedične reakcije događaju naizmjence u ciklusima uslijed preobilnih obroka ili hrane krcate jednostavnim ili složenim šećerima.
Do zamućenja vida, dvostruke slike i mrlja na vidnom polju, povremeno ili trajno, dolazi zbog oštećenja sitnih žila u oku ili živaca koji aktiviraju mišiće koji pokreću oko.
Vaginalne infekcije posljedica su poremećene mikroflore zbog koje se češće razvijaju gljivice.
Svrbež i suhoća kože, zadah po acetonu, mučnina i bolovi u trbuhu također mogu biti pokazatelji povišenog šećera u krvi.
Dijagnosticiranje dijabetesa tipa 2
Osim ovih subjektivnih pokazatelja koje osoba može i ne mora osjećati, rabi se više vrsta dijagnostičkih testova koji su dobar pokazatelj poremećaja metabolizma glukoze u organizmu.
GUK mjerenja
Izmjerena razina glukoze u krvi natašte koja je viša od 5,6 mmol/l, a nakon obroka od 6,9 mmol/l, već je pokazatelj potencijalnog razvoja poremećaja metabolizma ugljikohidrata.
S time da je važno znati kako je moguće da glukoza natašte bude uredna, a glukoza nakon obroka povišena, jer je do dva sata nakon obroka razina šećera u krvi ipak najviša i moguće je da inzulin koji osoba proizvodi ne može pokriti samo taj porast.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razlikuje dvije kategorije, pa tako, ako je šećer u krvi natašte viši od 6,1 klasificira situaciju kao dijabetes, a ako je glukoza u krvi natašte viša od 5,6, kao poremećenu toleranciju glukoze, odnosno preddijabetičku fazu. (d)
Zdravija prehrana
Jesti zdravo kada imate dijabetes može biti teško, pogotovo kada vam se čini da je jednostavnije odabrati nešto praktično ili pojesti ono što jedu svi drugi. Međutim, zdrava prehrana znači navikavanje na donošenje zdravih odluka za vas, bez obzira gdje ste i s kim ste.
Hranjivi jelovnik ne mora biti skuplji ili zahtijevati više vremena za pripremu. Vaš tim za brigu o dijabetesu može vam pomoći u formiranju zdravog plana obroka koji će biti u skladu s vašom svakodnevnom rutinom.
Dijabetes tip 2 – uzroci
Dijabetes tip 2 razvija se kada tijelo postane otporno na inzulin ili kada gušterača prestane proizvoditi dovoljno inzulina. Točan razlog zbog kojega do ovoga dolazi nije poznat, iako su prekomjerna težina i mala razina fizičke aktivnosti vrlo česti rizični faktori.
Kako radi inzulin?
Inzulin je hormon koji dolazi iz gušterače, žlijezde koja je smještena u trbuhu. Gušterača izlučuje inzulin u krvotok.
Inzulin cirkulira, omogućujući šećeru da uđe u stanice. Inzulin snižava količinu šećera u krvotoku.
Kako razina šećera u krvi opada, isto tako opada i izlučivanje inzulina iz gušterače.
Uloga glukoze
Glukoza je glavni izvor energije za stanice mišića i ostalih tkiva.
Glukoza dolazi iz dva glavna izvora: hrane i jetre.
Šećer se apsorbira u krvotok gdje ulazi u stanice uz pomoć inzulina.
Jetra pohranjuje i stvara glukozu.
Kada je razina glukoze niska, jetra pretvara pohranjeni glikogen u glukozu da bi se razina glukoze u krvi održala unutar normalnog raspona.
Kod dijabetesa tipa 2, ovaj proces radi nepravilno. Umjesto da se kreće u stanice, šećer se nakuplja u krvotoku.
Dijagnoza dijabetesa tip 2
Na dijabetes tipa 2 valja posumnjati kod pretilih ljudi koji se žale na umor, žeđ, učestalo mokrenje i povećanu glad. Moguće je da simptom budu i učestalije infekcije mokraćnog ili dišnog sustava.
Dijagnoza se postavlja mjerenjem razine glukoze koja mora u 2 zasebna mjerenja biti viša od 7 mmol/L natašte ili 11.1 mmol/L nakon obroka.
Rezultati nakon oralnog testa opterećenja glukozom također mogu uputiti liječnika na dijagnozu dijabetesa. Za praćenje razine glukoze moguće je koristiti parametar HbA1C koji omogućuje uvid u stanje hiperglikemije u zadnjih 3 mjeseca.
Postoje dve osnovne grupe pacijenata sa tipom 2 dijabetesa: gojazni i negojazni tip 2 dijabetičari.
Gojazni tip 2 dijabetes – prevalenca gojaznosti varira među različitim rasama, kontinentima, kulturama, stepenu ekonomskog razvoja. Oko 70 odsto osoba u SAD i Evropi sa novootkrivenim dijabetesom je gojazno, dok je taj broj u Kini i Japanu duplo manji.
Ovi pacijenti pokazuju smanjenu osetljivost na dejstvo insulina što posebno korelira sa abdominalnom gojaznošću. Distendirani adipociti, jetra i mišićne ćelije ovih osoba su rezistentni na skladištenje dodatnog glikogena i triglicerida u svojim depoima. Često je prisutna hiperplazija beta ćelija tako da je prisutan normalni ili pojačani insulinski odgovor na glikozu u ranoj fazi bolesti. Kasnije dolazi do smanjene sekrecije beta ćelija.
Glavni uzrok rezistencije na insulin u ciljnim tkivima gojaznih osoba je postreceptorski defekt u insulinskom dejstvu. Kao posledica nastaje hiperinsulinizam koji dalje produbljuje rezistenciju regulacijom insulinskih receptora. Kada se javi hiperglikemija specifični glukozni transporter – protein takođe doprinosi rezistenciji.
Kada se u tipu 2 dijabetesa javi insulinska rezistencija (Sindrom X) smatra se da dijabetes predstavlja samo jedan deo metaboličkog sindroma. Njegova udruženost sa hiperglikemijom, hiperinsulinemijom, dislipidemijom i hipertenzijom dovodi do koronarne bolesti i šloga. Poremećeno dejstvo insulina dovodi do hiperglikemije koja uzrokuje hiperinsulinemiju.
Hiperinsulinemija ne može korigovati hiperglikemiju i tp 2 dijabetesa postaje manifestan. Velika količina insulina povećava retenciju tubula bubrega dovodeći do hipertenzije. Povećava se VLDL produkcija u jetri dovodeći do hipertrigliceridemije i posledično do smanjenja nivoa HDL holesterola, što je takođe povezano sa hiperinsulinemijom.
Visoki nivoi insulina mogu stimulisati ćelijsku proliferaciju endotelnog i vaskularnog glatkog mišića – hormonskim dejstvom na receptore faktora rasta – uslovljavajući aterosklerozu. Trombi u ateromatoznim sudovima predstavljaju veći rizik u sindromu insulinske rezistencije jer je već prisutna udruženost sa povećanim PAI-1 (inhibitor plazminogen aktivatora 1), cirkulišućim faktorom koji produkuju adipociti omentuma i visceralnog tkiva da inhibiše razgradnju masti. Ovi procesi su dokazano prisutni ali tačan mehanizam njihovog uzajamnog dejstva još uvek predstavlja predmet spekulacije.
Negojazni tip 2 dijabetes – oko 30 odsto tip 2 dijabetičara je negojazno, mada njihov procenat varira u zavisnosti od ranije navedenih faktora. U ovih bolesnika veći problem predstavlja smanjena sekrecija insulina, ali se takođe može utvrditi i insulinska rezistencija na postreceptorskom nivou. Razvojem biotehnologije su pronađene različite genetske abnormalnosti u ovoj podgrupi dijabetičara.
Faktori rizika za dijabetes tip 2
Porodična anamneza o tipu 2 dijabetesa (roditelj, jedan blizanac)
Gojaznost
Starost (više od 45 godina)
Ranije utvrđen sindrom intolerancije glikoze (IGT) ili sindrom gubitka normalne glikemija našte (IFG)
Podaci o gestacijskom dijabetesu ili podaci da je žena rodila dete teže od 4 kg
Izdvajanje vremena za sebe je nešto što je preporučljivo zarad dobrog mentalno zdravlja, ali ne i uvijek tako lako izvodljivo.
Posao, obaveze oko djece, čuvanje kućnih ljubimaca i još pokušaj kakvog-takvog društvenog života oduzimaju skoro cijeli dan, pa se na kraju nađete u tišini jedino neposredno pred spavanje. I iako vam se oči sklapaju, a tijelo kaže da je vreme za spavanje, ipak puštate neku seriju ili film…
Zvuči poznato? To je nešto što psiholozi zovu „prokrastinacija spavanja“, a što opisuju kao „žrtvovanje sna za slobodno vrijeme koje inače nije moguće ostvariti u toku dana“. A to svi radimo ponekad, iako je istraživanje pokazalo da u tome prednjače žene i studenti. Nije strašno ako to uradite jednom nekoliko nedelja, ali, ukoliko pređe u naviku, može biti veoma opasno po zdravlje. Ukoliko uspjete da uklopite malo vremena za sebe i dovoljno sna, onda će i vaše tijelo i vaš um dobiti ono što im je potrebno.
Međutim, kako god da okrenete, nedostatak sna je uvijek loša stvar. Ljudi koji ne spavaju dovoljno imaju problema sa koncentracijom, reakcije mogu da im budu sporiji, pamćenje može da im se poremeti i teško im je da se prebace sa jednog zadatka na drugi. Sve to na duže staze uopšte nije bezopasno, tako da ipak treba pronaći načine da smanjite ovu naviku.
Prije svega, ubjedite sebe da san jeste slobodno vrijeme i da je to nešto zbog čega ćete biti zahvalni sebi. Pronađite neku kratku rutinu pred odlazak na spavanje koja će vas opustiti – lagano razgibavanje, čitanje, kupka… Također je dobro praviti pauze u toku radnog dana koje ćete iskoristiti za sebe. Ovo možda zvuči teško izvodljivo, ali sigurno možete izdvojiti 5-10 minuta za kratak poziv, brzo skrolovanje omiljene društvene mreže ili rješavanje sudoku zadatka. Tako ćete smanjiti tendenciju da ostaje budni do ranih jutarnjih sati.
Povrh mnogobrojnih savjeta neki ljudi i dalje se ne mogu izboriti s prokrastinacijom. Odgađanje obaveza i poslova koji nam ne odgovaraju, a bavljenje sekundarnim i svakako zabavnijim stvarima – djeluje kao stanje koje je nemoguće promijeniti.
Šta je prokrastinacija
Profesionalna organizatorica donosi vam korisne savjete za vaš uspješni prelazak iz prokrastinacije u učinkovitost.
Prokrastinacija ili odgađanje (eng. procrastination) je oblik ponašanja kojeg karakterizira sklonost ostavljanja nekog neželjenog zadatka za kasnije, po mogućnosti nikad. U bihevioralnoj znanosti ovakvo je ponašanje poznato već dugi niz godina, a brojna istraživanja na tu temu definirala su i uzroke.
Najpoznatiji primjer za prokrastinaciju je na primer zastupljen kod studenata koji kada spremaju ispit veruju da im „fali dan ili dva“ da ga spreme mnogo bolje, pa ostavljaju obaveze za naredni ispitni rok, ubeđeni da će se organizovati i odraditi posao koji treba kvalitetnije i položiti ispit sa više uspeha i boljom ocenom za svoje znanje.
U psihoterapiji su važne za liječenje prokrastinacije četri faze ili stadijuma:
Najprije je potrebno postati svestan problema, jer su osobe sklone da negiraju i sebi i drugima da imaju bilo kakav problem, jer ne mogu da ga „realno vide“ kao patologiju;
Napredovanje ka tome da se odradi ono što je odloženo, odnosno potenciranje volje i želje da se zadatak izvrši, jer će to donijeti i olakšanje i zadovoljstvo zbog rezultata i uspjeha;
Nužna posvećenost svakom pojedinačnom zadatku ili problemu, jer je nemoguće da se rješava ili više stvari odjednom, ili da se „preskaču obaveze“, te da se prvo radi ono lakše ili ono što se želi;
Potreba da se ne odustaje olako i da se problem odlaganja riješi „odmah i do kraja“, te je upornost i stav koji podrazumjeva istrajnost, veoma važan u psihoterapijskom pristupu.
Za čak 20 posto ljudi koji su kronični prokrastinatori, to je ozbiljan problem koji treba riješiti, piše Popsugar.
“Takvim ljudima nije dovoljno reći da nešto jednostavno ne rade. To je kao kada klinički depresivnoj osobi kažete da se razvedri”, kaže Joseph Ferrari, vodeći stručnjak za proučavanje prokrastinacije.
Kada je prokrastinacija ozbiljan problem?
Kako znati jeste li kronični prokrastinator? Ako odgađate obaveze oko kuće, u školi, na poslu, u vezama… Ne plaćate račune na vrijeme. Propuštate sportske događaje ili koncerte, jer nikada ne nabavite kartu na vrijeme. Kasnite na druženja, propuštate liječničke preglede, jer ne stignete na vrijeme, hladnjak vam je često prazan, jer ne kupite hranu na vrijeme, hrana se pokvari, jer je ne pojedete prije isteka roka. Ako radite ove stvari, vjerojatno ste kronični prokrastinator.
Kako ljudi postaju kronični prokrastinatori?
Postoji nekoliko čimbenika koji mogu dovesti do ovog stanja.
Očevi. Djeca koja imaju stroge i zahtjevne očeve u ranoj mladosti razvijaju osobinu odgađanja ispunjavanja zadataka i obaveza, jer im je to jedini način neke vrste bunta.
Pretjerana briga. Nekim ljudima je i previše stalo do toga što okolina o njima misli. Mnogi previše brinu o percepciji javnosti. Potreba da sve bude savršeno je kod ovih osoba izuzetno razvijena.
Društvo. Živimo u svijetu u kojem se točnost ne nagrađuje. Umjesto toga, kažnjava se kašnjenje, što nikome ne daje pravi poticaj da stvari završi na vrijeme. Ljudi se kažnjavaju ako kasne platiti porez ili ako kasne s ratom kredita. Međutim, ako sve plaćamo na vrijeme, nema nikakvih nagrada.
Što je lijek za prokrastinaciju?
Za one koji pate od kronične prokrastinacije, čini se da je kognitivna bihevioralna terapija najefikasnija metoda. Ova vrsta terapije tjera netočne, štetne ili negativne misli.
Ferrari predlaže još neke savjete koji mogu pomoći.
Okružite se ljudima koji ispunjavaju obaveze na vrijeme. Ovo zdravo okruženje sigurno će vremenom imati pozitivan utjecaj i na ljude koji imaju tendenciju odgađati obaveze.
Poduzimajte prvo male korake. Ako, na primjer, imate zadatak napisati sastav, počnite s nekoliko ulomaka, a ako vam je i to previše, napišite svega jedan ulomak ili svega nekoliko riječi.
Uspostavite sustav nagrađivanja. Nakon svakog uspješno obavljenog zadatka, nagradite se tako što ćete raditi nešto što volite. Ljudi vole raditi stvari u kojima uživaju.
Budite transparentni. Prokrastinatorima je jako važno kako ih drugi vide i zbog toga je veća vjerojatnost da će ispuniti svoje obaveze ako ih javno izgovore. Na primjer, idite na Twitter ili Facebook i napišite javno zadatak ili cilj koji trebate postići. Čestitke i lajkovi koje ćete dobiti nakon što objavite da ste uspješno ispunili cilj, utjecat će na vas veoma pozitivno i stimulirajuće.</li></ul>
Dobro, pa što i ako sam prokrastinator?
Ako se osjećate kao da se uklapate u profil kroničnog prokrastinatora, možda ćete pomisliti da to i nije toliko velika stvar. Možda je u vašem životu sve u redu, a i uz stalna odgađanja uspijevali ste se nositi s poteškoćama. Imajte na umu da će odgađanje jednog dana možda doći na naplatu i da može negativno utjecati na vaš život i na mišljenje koje okolina ima o vama.
Ferrari navodi da kronični prokrastinatori osjećaju i veće kajanje i grižnju savjesti zbog stvari koje nisu učinili, od ljudi koji to nisu
“Prestanite se stavljati u stresne situacije bez potrebe, život je kratak. Previše je stvari na svijetu koje treba vidjeti i doživjeti da bi se sve odgađalo, čekalo i živjelo u tom balonu straha od završavanja obaveza.”
Problem odlaganja obaveza može vas opterećivati u različitim stepenu. Međutim, jasno je da većina nas zna na šta se misli kada se pomene tendencija da ono što bi trebalo da uradimo danas – ostavljamo za sutra… Ili od ponedeljka… Ili kada se ispune određeni, neophodni uslovi… Takvo ponašanje u psihologiji je poznato kao prokrastinacija.
Nemojte je nikada mešati sa lenjošću, kod koje ne postoji svest o postojanju zadatka, cilja ili problema. Kod odugovlačenja prisutna je svest o neophodnosti preuzimanja određenih akcija. Pošto se dotična aktivnost najčešće doživljava kao neprijatna, osoba je odlaže. Posledica takvog ponašanja je sabotiranje ostvarenja sopstvenih ciljeva ili sabotiranje rešavanja problema. Odlaganjem potrebne akcije problem se ne reševa i ne nestaje, a obaveze se gomilaju.
Ovim fenomenom mogu biti obuhvaćene sve oblasti života. Odlažemo obaveze u kući, na poslu, školi ili fakultetu, obaveze koje se tiču kontrole zdravlja ili praktikovanja zdravih stilova života.
Istraživanja pokazuju da 24% procenta ljudi pati od hroničnog odugovlačenja. Najčešći uzrocisi su: nedostatak samokontrole, perfekcionizam, strah od neuspeha ili strah od uspeha, strah od kritike, nesigurnost u sebe, nesposobnost da se napravi ispravna procena vremena neophodnog za izvršenje nekog zadatka, pasivna agresija, buntovništvo, osećanje da je život isuviše kratak za trivijalne obaveze.
Kako se samozavaravamo – mehanizmi odugovlačenja<br>Savremeni način života doveo je do povećanja aktivnosti koje odvlače pažnju i pogoduju porastu problema odugovlačenja. Televizija i turske, španske serije; kompjuter i internet, različite sprave za zabavu… u velikoj meri provociraju nedostatak samokontrole i odugovlačenje. Suptilna zavaravanje kroz aktivnost podrazumevaju uslovljavanje početka posla nebitnim, ali čija je funkcija da nam smanje osećanje krivice i nelagodnost: „Moram prvo da pregledam poštu pa ću raditi na planovima za sledeći period“. Iskusni u odugovlačenju znaju da i entuzijazam u nekoj novoj aktivnosti zapravo predstavlja olakšanje koje pobuđuje odlaganje neprijatnih poslova. Sposobnost da radimo više poslova u isto vreme – multitasking, može biti korisna veština, ali on je često i oblik prikrivene prokrastinacije.
Počinjem od sutra ili od ponedeljka, može biti predmet šale, ali suštinski to su najčešći načini na koji ostavljamo sebi lufta i održavamo dobro raspoloženje uprkos nezavršenim obavezama. Stalno odlaganje neminovnog se komplikuje osećanjem krivice, porastom anksioznosti, samooptuživanjem i depresijom povodom odlaganja. Ova osećanja pojačavaju neprijatnost nastalu odlaganjem i učvršćuju izbegavajuće ponašanje.
Najveća muški strah, nesreća i sramota je gubitak potencije i rijetko kojem muškarcu se to desi odjedanput, preko noći, bez najave. Obično počne sitnim smetnjama i omaškama u krevetu, koje mnogi muškarci ni ne shvate ozbiljno. U povremene smetnje koje vode u impotenciju spada i pucanje erkcije tijekom seksualnog odnosa.
Trebat ćete preispitati neke stvari u vašem životu, neke navike, a možda i posjetiti doktora da bi došli do konačnog uzroka pucanja erekcije tijekom seksualnog odnosa. Zašto se muškarcu spusti tokom sexa, možda neki dobar preparat za potenciju riješi problem, ali to ne znači da trebate pokušati doći do uzroka, trebate, jer se erektilna disfunkcija može opet iznenada pojaviti i zabrinuti vas.
Jedan od najčešćih razloga za impotenciju kao i za efekt. disfunkciju je hormonalna neravnoteža, pa muškarcima kojima se nekoliko puta zaredom dogodi da ‘zaštekaju’ preporučuje da provjere nivo testosterona.
Ako ste s voljenom ženom i ipak doživite fijasko tijekom seksualnog odnosa, razmislite, jeste li je možda prevarili pa vas blokira osjećaj krivnje ili možda sumnjate u njezinu vjernost i odanost, pa vas te sumnje ubijaju, ali ubijaju i vašu potenciju.
Na čovjekovo seksualno funkcioniranje utječu brojni razlozi: tjelesni, psihološki, kulturološki, odnosni. Poznato je da različite tjelesne bolesti mogu uzrokovati seksualne probleme, npr. povišen krvni tlak, šećerna bolest, bolesti štitnjače, kao i niz drugih bolesti povećavaju rizik od erektilne disfunkcije kod muškaraca, odgođene ejakulacije, katkad i prijevremene ejakulacije (npr. hipertiroidizam).
Muškarci koji tijekom odnosa (a to je češće s novom partnericom, koju još ne doživljavaju kao sigurnu i uz koju su anksiozni) više razmišljaju o tome hoće li održati erekciju, je li njihova erekcija sada dovoljne čvrstoće, hoće li se “osramotiti” i slično, umjesto da razmišljaju o uzbuđenju, o svemu onome u seksualnom odnosu što im je ugodno i što im može povećati seksualni užitak, obično imaju više seksualnih problema, posebice s erekcijom.
Problemi s erekcijom češće se zbivaju u novoj vezi, u vezi u kojoj se muškarac ne osjeća sigurno, u vezi u kojoj je partnerica kritizirajuća kad se dogodi gubitak erekcije. Katkad muškarci dožive gubitke erekcije u trenutku kad veza postane ozbiljna i kad se očekuje da počnu živjeti zajedno ili kad se planira brak ili pak dijete, ako nisu posve sigurni (svjesno ili nesvjesno) žele li ući u ovakvu obvezujuću vezu.
Cilj uspješnog seksualnog funkcioniranja nije samo postizanje čvrste erekcije, seks je puno više od puke erekcije i ejakulacije i uključuje i osjećaje ljubavi, ljubomore, anksioznosti, straha, užitka, iščekivanja, slike o tijelu sebe i partnera/ice i mnoštvo drugih misli i osjećaja.
Kako anksioznost dovodi do erektilne disfunkcije?
Anksioznost je neprijatelj erekcije broj jedan. Zašto?
Anksioznost je prije svega intenzivan afekat a svaka preintenzivna pobuđenost bilo pozitivna (kao na primjer: euforičnost) bilo negativna (na primer: anksioznost, bijes i sl.) može privremeno poremetiti erekciju i onemogućiti seksualno uzbuđenje i kod muškaraca i kod žena. Kada smo anksiozni (ili doživljamo neki drugi intenzivni afekat) dolazi do kontracije mišića i krvnih sudova kao i povlačenja krvi sa periferije organizma (odande gde nam je ona baš potrebna kada želimo da se seksualno uzbudimo).
Bez krvi na periferiji nema erekcije. Krvni sudovi će se raširiti, mišići opustiti jedno kada se mi sami opustimo. Dakle, problem je u centrali (u našem umu) a ne u tijelu.
Predispozicija da uživamo u seksu je urođena ali uživanje u seksu je nešto što se uči. Kao što se rađamo sa predispozicijom da hodamo, prohodamo tek posle dugog procesa učenje i padanja. Najgora stvar koju možete da uradite sebi je da mislite da sve znate i na taj način onemogućite sebe da napredujete. Zato budite spremni da učite i da se menjate. Svako novo iskustvo može obogatiti vaš seksualni život ako vi to želite.
Preskakanje predigre i žurba
Mnogi muškarci često preskaču ili skraćuju predigru. To je isto jedan od pokazatelja nedovoljnog seksualnog iskustva. Predigra je veoma važna. Ona služi da se partneri opuste i pojačaju seksualnu uzbuđenost kako bi seksualni odnos bio dobar.
Nenaviknutost na korišćenje kondoma
Momci, mlađi muškarci (ili starija gospoda) koji iz nekog razloga nisu dugo (ili nikada) koristili kondom mogu imati poteškoća sa erekcijom. Neke statistike pokazuju da čak 60% muškaraca može izgubiti erekciju u momentu kada stavljaju kondom.
Težnja da se kroz seks fascinira partnerka
Neki muškarci koji se ne osećaju sigurno u svojoj muškoj ulozi, nastoje da kompenzuje neke svoje lične nedostatke ili jednostavno nemaju dovoljno seksualnog iskustva pa teže da se samodokazuju kroz seks. Ovo je jedna od najlošijih strategija. Prvo seks nije polje za samodokazivanje i kompenzaciju već polje za uživanje, ljubav, produbljivanje intimnosti i radosti zajedničkog života.
Forsiranje sebe ili partnerke da se ima seksualni odnos
Seks se ne može forsirati. Kao što ne možete sebe naterati da se opustite, isto tako ne možete sebe naterati da uživate u seksu. Čemu forsiranje? Neki muškarci forsiraju seks zato što im seks predstavlja način da isprazne stres i telesnu napetost. Njima nije uvek do seksa već do pražnjenja napetosti.
Lijekovi i tehnike
Prijevremena ejakulacija također se može liječiti lijekovima. Lijek se može koristiti i u obliku kreme koja se maže na penis prije odnosa. Postoje i određene tehnike (npr. tehnika stani-kreni i stiska) kojima se muškarac može naučiti da prepozna i odgodi trenutak ejakulacije.
Kod muškaraca koji imaju i erektilnu disfunkciju i prijevremenu ejakulaciju važno je naglasiti da je zabranjena istodobna primjena lijekova za liječenje erektilne disfunkcije i lijekova za prijevremenu ejakulaciju , jer oba dovode do vazodilatacije i pada krvnog tlaka pa su opisani i gubici svijesti kod njihove istodobne primjene.
No, s druge strane, većini muškaraca s obje ove smetnje može se pomoći, ali tako da se prvo rješava jedan, a zatim drugi problem.
Kada dođete u određene godine (sve preko 30. godine), nivo testosterona u vašem organizmu počinje blago da opada. Ukoliko niste pristalica vještačkog načina održavanja hormona, postoje savjeti kako na prirodan način da ih regulišete.
Momci u svakom uzrastu mogu imati znatne koristi od prirodnog povećanja nivoa testosterona, bilo da se aktivno bave sportom ili ne. Nizak nivo testosterona je povezan sa umorom, depresijom i niskim seksualnim nagonom.
Predstavljamo vam pet vrlo efikasnih načina da se prirodno poveća nivo testosterona u organizmu:
1. Veća izloženost suncu
Nedostatak vitamina D je povezan sa niskom proizvodnjom testosterona. Na osnovu studije koja je sprovedena tokom 12 mjeseci, došlo se do saznanja da vitamin D može da poveća nivo testosterona. Institut za medicinu preporučuje unos namirnica koje su bogate vitaminom D, kao i izlaganje suncu svakog dana u minimalnom trajanju od 15 minuta.
2. Više sna
Aktivan odmor i san takođe dramatično utiču na vaš organizam. Aktivan život i poslovne obaveze ostavljaju malo vremena za odmor, ali uvijek svoje zdravlje stavite na prvo mjesto i pronađite vrijeme za odmor. Stručnjaci se slažu i da kratka popodnevna drijemka može značajno nadoknaditi nivo izgubljenih testosterona u toku dana. Takođe, isprekidan i lak san uzrokuje “značajno kašnjenje” u rastu testosterona. Organizam se sporo navikava na ovakve prekide i trudite se da uskladite vaš san, koliko je to u mogućnosti.
3. Jedite ugljene hidrate u većoj mjeri
Mala studija je pokazala da muškarci imaju veću koncentraciju testosterona, uz konzumiranje obroka bogatih ugljenim hidratima. Tempirajte vašu ishranu tako da sadrži dovoljan nivo vitamina i ugljenih hidrata u toku dana. Ukoliko niste sigurni, obavite konsultacije sa nutricionistom.
4. Unos vitamina i minerala
Кao što je pomenuto ranije, Vitamin D koristan je u povećavanju nivoa testosterona u organizmu. Međutim, za neke veće rezultate će vam biti potrebni i Cink Magnezijum i vitamin B6, kako biste unijeli dovoljnu dozu koju organizam od vas zahtijeva. Zbog slabe ishrane, mnogi ljudi propuštaju šansu za unosom minerala i vitamina na dnevnoj bazi. Postoji visoka povezanost između unosa ovih sastojaka i nivoa testosterona. Pravilna ishrana i suplementacija može da pomogne u nastojanju da se formira zdrav organizam i podigne proizvodnja testosterona.
5. Vježbanje u teretani
Nivo testosterona povećava se nakon vježbanja, tako da odvojite neko vrijeme za par kratkih vježbi u teretani. Ukoliko nemate vremena za odlazak u teretanu, vježbe možete sprovesti i kući uz njihovo pravilno izvođenje. Konstantnost je ključ uspjeha. Samim tim, pomažete svom tijelu da bude zdravije i spremnije za nove napore.
Suvremen način života nudi brojne prednosti civilizacijskog napretka, no ubrzan životni tempo, onečišćen okoliš, povećani zahtjevi na radnome mjestu te obiteljske obveze uzrokuju često ono što nazivamo stresom. Na takvu situaciju vezuju se nepravilna prehrana, premalo odmora, ali i premalo kretanja, što izaziva ubrzano starenje i promjene koje bitno smanjuju kvalitetu života.
Moderan muškarac često je izložen prevelikim zahtjevima i pritiscima, kako na radnome mjestu tako u privatnom životu. Sve to dovodi do potrebe povećanja sposobnosti organizma da se prilagođava negativnim utjecajima kojima je izložen, uz istodobno ublažavanje promjena koje u organizmu izaziva proces starenja.
Muški organizam već se nakon 40. godine suočava s promjenama što ih uzrokuje poremećen hormonski status, koji uz stresan način života dovodi do različitih vegetativnih i psihičkih smetnji. Nakon 40. godine naglo pada izlučivanje muškog hormona testosterona i androsterona, javljaju se nervoza, nesanica i iscrpljenost, česti su problemi s prostatom i seksualne teškoće.
Prostata je muška spolna žlijezda koja pomoću aktivnih tvari u sekretu koji izlučuje održava pokretljivost spermija, omogućuje njihovo preživljavanje i štiti muški reproduktivni sustav od infekcije. Najodgovornija je za hormonalnu ravnotežu muškog organizma. Najčešći je problem dobroćudno povećanje prostate (benigna hiperplazija ili adenom prostate), čiji su simptomi učestalo i otežano mokrenje, tanak i isprekidan mokraćni mlaz, nedovoljno pražnjenje mjehura, noćno mokrenje, a mogu se javiti i bolovi u donjem dijelu trbuha. Smatra se da osmorica od deset muškaraca starijih od 40 godine pokazuje neki od problema povećane prostate.
Zbog štetnih utjecaja iz okoline i stresate psihičkih činitelja koji se javljaju zbog poremećenih hormonalnih i vegetativnih funkcija, često se javljaju problemi potencije i orgazma. Uz to, moderna odjeća, uskoga kroja i od tkanina koje ne propuštaju zrak, povisuje temperaturu u testisima i tako nepovoljno utječe na kvalitetu spermija. Krajnje posljedice udružena djelovanja svih nabrojenih činitelja su nezadovoljavajući seksualni život i nesuglasice s partnericom.
Eliksiri iz prirode
Čovjek je već davno shvatio da uzimanjem određenih dijelova nekih biljaka i životinjskih produkata može učinkovito ublažiti takve tegobe. Moderna farmaceutska industrija prihvatila je dugogodišnja iskustva liječenja biljkama i oblikovala ih u prikladne dijetetske pripravke koji dugotrajnijim uzimanjem djelotvorno ublažavaju probleme modernog muškarca u zrelijim godinama i pomažu održavanju vitalnosti organizma.
Ekstrakt bundevinih koštica – često se primjenjuje kao pomoć u održavanju hormonalnog statusa muškarca. Poznato je da sadrže biološki aktivne fitosterole koji djeluju na prostatu tako što pomažu regulaciji hormonskog statusa i pravilnom radu mokraćnog sustava. Zbog dokazanog djelovanja na poboljšanje fizioloških funkcija prostate i mokraćnog mjehura, njihov ekstrakt primjenjuje se kod poremećaja u funkciji prostate i mokraćnih putova. Redovitim uzimanjem ublažava tegobe učestalog mokrenja, jača mišićni tonus te tako normalizira pražnjenje mokraćnog mjehura.
Zahvaljujući polinezasićenim masnim kiselinama, ekstrakt bundevinih koštica snižava razinu kolesterola u krvi i sprječava razvoj ateroskleroze te na taj način dodatno sudjeluje u zaštiti od srčanog infarkta i moždanog udara. Vitamin E i selen, koji se također nalaze u bundevinim košticama, poznati su antioksidansi koji štite od ubrzana starenja organizma.
Matična mliječ – Ovaj pčelinji proizvod, koji se oduvijek smatrao eliksirom mladosti, također spada u osobito vrijedne tvari. Bogat je brojnim sastojcima (ugljikohidrati, masti, masne kiseline, bjelančevine, aminokiseline, vitamini, minerali, elementi u tragovima te tvari slične hormonima – npr. auksin i biopterin). Matična mliječ povećava potrošnju kisika u tkivima i stimulira stanični metabolizam. Dokazano je i njezino antibakterijsko, antibiotsko i baktericidno djelovanje. Rezultati kliničkih ispitivanja pokazali su i povećanje potencije, a do znatnog poboljšanja spermiograma došlo je u čak 55,3 posto slučajeva. Autori smatraju da do tako povoljnih rezultata dolazi zbog toga što su za produkciju spermija i njihov transport potrebne slične tvari kao i za nastanak peludi.
Cvjetni prah ili pelud – Zbog svog složenog sastava važan je za izgradnju, rast, funkciju i regeneraciju cjelokupnog organizma. Bogat je vitaminima (provitamin A, vitamini B skupine, vitamini C, D i E), rutinom, mineralnim tvarima, elementima u tragovima, enzimima (koji aktiviraju stanično disanje) i bjelančevinama. Sadrži još masne kiseline i aminokiseline te antibakterijske tvari. Također, pelud sadržava androgene i estrogene tvari kao što su flavonoidi i fitosterini, koji igraju važnu ulogu u seksualnim funkcijama.
Biljne i hormonima slične tvari u peludu pozitivno djeluju na hormonalni status muškaraca. Kliničko ispitivanje dokazalo je da se nakon terapije peludom kakvoća muškog spermija znatno poboljšala, često se vraćaju snažna potencija i osjećaj uživanja u ljubavi.
Pčelinji kruh – Ova smjesa peludi različita izvoda često se spominje u skupini pčelinjih proizvoda. Pčelinji kruh bogat je monosaharidima, vitaminom K i enzimima, tvarima koje igraju važnu ulogu u uravnoteženom staničnom metabolizmu.
Ginseng – To je biljka koja je izvanredan adaptogen, tj. poboljšava prilagodbu organizma na razne unutarnje poremećaje i vanjske, štetne utjecaje. Korijen ginsenga (Ginseng Radix) primjenjuje se kao sredstvo za profilaksu mnogih bolesti i negativnih utjecaja okoliša i suvremenog načina života. Klinička ispitivanja pokazuju da ginseng jača imunosni sustav, djeluje stimulirajuće na kardiovaskularni sustav, potpomaže regulaciju krvnog tlaka, povisuje energetski status stimulacijom staničnog metabolizma, aktivira mentalne funkcije povećanjem sposobnosti koncentracije i pamćenja te da pozitivno djeluje kod metaboličkih poremećaja kao što su povišen šećer u krvi i kolesterol.
Poticajno djelovanje na funkcioniranje cjelokupnog organizma osobito je dragocjeno kod bolesnika oboljelih od raka koji su na kemoterapiji te u bolesnika koji se oporavljaju nakon operativnog zahvata. Ginseng skraćuje vrijeme potrebno za fizički i psihički odmor nakon napornog rada ili aktivnosti. Stimulacijom i jačanjem cijelog organizma dolazi i do poboljšanja seksualnih funkcija, što potvrđuju dokazi o boljoj pokretljivosti i produljenom životu spermija.
Redovitom primjenom djelotvornih tvari biljnog i životinjskog podrijetla svaki moderan, aktivan muškarac može pridonijeti vitalnosti organizma, poboljšati radne i seksualne sposobnosti te podići cjelokupnu kvalitetu vlastitog života.
U djetetovom DNK 50 posto je majčinih i 50 posto očevih gena, no muški su geni “agresivniji” pa su uobičajeno istaknutiji.
Neki dječaci izgledaju kao mali klonovi svojih očeva, neke djevojčice kao preslikane majke, u nekim se obiteljima generacijama prenose prepoznatljive karakteristike u izgledu pa je članove moguće detektirati već po obliku nosa ili jagodica, ili, u slučaju Habsburgovaca, po isturenoj donjoj čeljusti pa su to stanje (mandibularni prognatizam) nekoć i nazivali po njima. Često se događa i da potomak u djetinjstvu i u mlađoj dobi više podsjeća na roditelja suprotnog spola, a sa sazrijevanjem i starenjem počne sličiti roditelju istog spola.
Oblik vrha nosa, područje oko usta, veličina jagodica, kutevi očiju i oblik obraza ključna su područja koja se ističu u prepoznavanju lica pa nam se ljudi kojima su ti dijelovi lica slični čine neodoljivo nalik jedan na drugoga. Koliko od tih i drugih odlika nasljeđujemo od majke, a koliko od oca
Djevojčica ili dječak
U djetetovom DNK 50 posto je majčinih i 50 posto očevih gena, no muški su geni “agresivniji” pa su uobičajeno istaknutiji. Uz to, tijelo trudnice prepoznaje fetus kao djelomično strano tijelo pa zbog djetetove sigurnosti mora “popustiti” pred agresivnim očevim genima, nekada i na štetu vlastitih.
O ocu ovisi djetetov spol. Od majke će dijete uvijek dobiti kromosom X, a od oca ili X (što znači da će biti djevojčica) ili Y (tada će biti dječak). Nešto se može zaključiti i prema očevoj braći i sestrama – ako je imao više braće, imat će više sinova; ako je imao više sestara, imat će više kćeri. Samo neki muškarci imaju podjednak broj X i Y kromosoma u spermi, pa onda i izjednačenu vjerojatnost za muško i žensko dijete.
Kromosom Y nosi manje gena nego kromosom X, a neki od njih odgovorni su za razvoj muških odlika, zato je vjerojatnije da će dječaci biti sličniji majkama nego očevima. Djevojčice primaju X kromosom od oba roditelja pa nije moguće predvidjeti na koga će više nalikovati.
Formula za visinu
Očevi više nego majke utječu i na buduću djetetovu visinu. Visoki muškarci obično imaju višu djecu. Smatra se da čovjekova visina 60 do 80 posto ovisi o naslijeđu, a ostalo je rezultat prehrane, životnog stila i zdravlja. Ali neće sva djeca istoga para biti jednake visine, uobičajeno su mlađa djeca niža od starije.
Postoji više formula kojima se navodno može otprilike odrediti koliku će visinu dijete dosegnuti. Naravno, treba ih uzeti s rezervom.
● Da biste izračunali sinovu visinu, zbrojite visinu oca i majke pa još dodajte 13 centimetara. Podijelite sa 2 i dobit ćete rezultat.
● Za kćer je formula malo drugačija: zbrojite majčinu i očevu visinu, od nje oduzmite 5 pa podijelite sa 2.
Da biste provjerili točnost ovih formula, uvrstite u njih visinu svojih roditelja pa ćete lako vidjeti koliko rezultati odudaraju od istine, tj. od vaše visine.
Možete se poslužiti i jednostavnijom, ali podjednako nepreciznom metodom. Uzmite kćerinu visinu u dobi od 18 mjeseci, a sinovu u dobi od 24 mjeseca. Pomnožite sa 2 i dobit ćete njihovu visinu u odrasloj dobi (± 10 cm).
Pametni na mamu
I za učestalost posjeta zubarima odgovorniji su očevi nego majke. Premda dijete veličinu i oblik zuba može naslijediti i od majke i od oca, u ovom su slučaju dominantniji očevi geni. Pa ako tata ima kvarne zube, za očekivati je da će ih imati i dijete. Ali zato su za inteligenciju zaslužnije majke, pogotovo za inteligenciju sinova.
Geni odgovorni za inteligenciju smješteni su na kromosomu X i to je razlog zbog kojeg je sinovi nasljeđuju od majke. Kćeri primaju gene za inteligenciju od oba roditelja. Kako god bilo, nasljedno je najviše 40 posto majčine inteligencije, ostalo je rezultat životnih okolnosti. Dakle, ništa se neće ostvariti bez napornog rada.
Naginjanje debljini, odnosno vitkosti, osobine su koje se nasljeđuju podjednako od oba roditelja. No, sklonost debljini nasljeđuje se puno češće nego sklonost vitkosti. Rupice na obrazima, koje se smatraju vrlo šarmantnima, recesivno su (potisnuto) svojstvo. Ipak, ako barem jedan od roditelja ima tu karakteristiku, vjerojatno će je imati i dijete.
Ravna ili kovrčava kosa
Tekstura kose određena je većim brojem gena i alela (aleli su dva alternativna gena koji određuju istu osobinu, a u stanicama uvijek dolaze u paru) koji nisu jednaki u cijeloj svjetskoj populaciji. Primjerice, geni za ravnu kosu među Azijcima nisu isti oni geni koji su odgovorni za ravnu kosu kod Europljana. Slično tome, aleli za kovrčavu kosu nisu jednaki u Africi i u Europi.
Roditelji daju jedan alel po genu u trenutku djetetova začeća, zatim se oni uparuju i određuju, u ovom slučaju, teksturu kose. Hoće li biti kovrčava ili ravna, neće odrediti jedan specifični gen, nego interakcija među alelima, po tome je tip kose zanimljiv primjer nepotpune dominacije (jedan alel nije potpuno dominantan nad drugim). Uz to, ova osobina pokazuje vrlo širok raspon mogućnosti, što znači da djetetova kosa može biti potpuno ravna ili potpuno kovrčava ili bilo gdje između te dvije krajnosti. To znači da će dijete koje je dobilo jedan alel od svake verzije gena imati neki stupanj valovite kose.
Kombinacije:
● ako oba roditelja imaju kovrčavu kosu, imat će je i dijete
● ako oba roditelja imaju ravnu kosu, imat će je i dijete
● ako jedan roditelj ima kovrčavu, a drugi ravnu kosu, dijete će imati valovitu kosu
● ako oba roditelja imaju kovrčavu kosu, a netko u njihovim obiteljima ravnu, dijete može imati ravnu kosu
● osoba valovite kose može prenijeti alel za kovrčavost ili za ravnu kosu
Tko je “kriv” za ćelavost
Nisu svi oblici ćelavljenja nasljedni, no androgena alopecija, koja se javlja i kod muškaraca i kod žena, prenosi se s roditelja na djecu. Kod žena rijetko vodi do potpunog gubitka kose, tipično dolazi do ujednačenog prorjeđivanja, najviše na tjemenu i sa strane vlasišta. Kod muškaraca dolazi do povlačenja linije rasta kose te postupno do djelomičnog ili potpunog gubitka kose. Mnogo je mitova stvoreno oko genetskog uzroka muškog obrasca ćelavljenja, a jedan od najžilavijih je onaj koji tvrdi da se nasljeđuje preko majke. U tome je samo dio istine.
Muškarac će svoj kromosom X – koji nosi ili ne nosi varijaciju gena odgovornu za ćelavljenje – dobiti od majke. Postoji 50 posto vjerojatnosti da je ona taj gen dobila od svog oca pa ako je to točno, a njezin otac je bio ćelav, vjerojatno je da će ćelav biti i njegov unuk. Jednako vrijedi i za gen koji je majka dobila od svoje majke, ali tada je to teže procijeniti, jer ženski obrazac gubljenja kose nije tako očit.
Jednostavnije, ako otac na glavi ima šumu, a ujak već u mlađoj dobi ima “redovničku frizuru”, vjerojatnije je da će sin potegnuti na ujakovu stranu. Ipak, gen za muški obrazac ćelavljenja kod androgene alopecije može doći s obje strane. Može i preskočiti generaciju te zahvatiti braću (i sestre) potpuno nasumično.
